POLAZNA > Teme > Prijateljstvo sa zemljom

Prijateljstvo sa zemljom

"Istina je da su mnoge stvari od kojih zavisi naše buduće zdravlje i prosperitet opasno ugrožene: stabilnost klime, obnavljanje i produktivnost prirodnih sistema, biološka raznolikost i ljepota prirodnog svijeta.
Mit je da sa dovoljno znanja i tehnologije možemo upravljati Planetom. Kompleksnost Zemlje i njenih životnih sistema ne mogu nikad biti upravljani sa sigurnošću.Ono čime se upravlja ustvari su ljudske želje, politika, ekonomija i društvo.
Umjesto uspješnih ljudi u trci za profitom, Zemlja treba popravljače, iscjelitelje, pokretače mira, pripovjedače i one koji vole svaki oblik i svaku formu. Ona treba ljude koji žive dobro na svojim mjestima.
Ekonomsko-tehnokratski pogled na svijet ne kultiviše viziju, imaginaciju i estetsku i spiritualnu senzualnost. Ne ohrabruje nježnost, velikodušnost, brigu ili saosjećajnost." (David Orr)
Treba njegovati novu etiku koja u svoje središte stavlja pojam odgovornosti za vlastito djelovanje u novom kontekstu i posljedice takvog djelovanja, sa ciljem da doprinese razvijanju senzibiliteta spram svih, a ne samo ljudskih bića.
U svakom slučaju, radi se o pogledu na svijet koji mnogo više prihvaća duhovnu stranu spoznaje i etičku stranu djelovanja. U dubljem smislu, ekološka svjesnost priznaje temeljnu međuzavisnost svih pojava i usađenost pojedinaca i zajednica u kružne procese u prirodi.
Apostrofiranje sreće, kao cilja etičkog djelovanja, otvara još jedan, možda i najvažniji, a to je duhovni diskurs bioetike. Čovjek danas, u nemogućnosti doživljavanja vlastitog bitka u okviru smislene cjeline, poseže za raznim, uglavnom iskomercijalizovanim, receptima dosezanja unutrašnjeg reda, mira, sreće i zadovoljstva. To je slaba garancija nekog iznenadnog prosvjetljenja u bioetičkom smislu sve dok ne budemo sposobni korjenito izmijeniti metode i vrijednosti na kojima se temelji naša nauka i tehnologija.
Posljednji kriterij je pomak s ponašanja gospodara i upravljača prirode, uključujući i ljudsko biće, na ponašanje saradnika i nenasilnika.

Prijateljstvo sa zemljom

Vjerovanja različitih indijanskih naroda koji danas žive u Sjevernoj i Južnoj Americi vrlo su bliska prirodi i njihovi obredi nastoje održati skladne odnose s duhovima koji u prirodi žive. Vjerovanje da priroda i mjesta imaju svoj duh koji ponekad može biti veoma snažan karakterizira animizam, poštovanje raznolikosti živih bića i duhova s kojima ljudi dijele svijet i svemir.
Citate iz zbirke tekstova sjevernoameričkih Indijanaca koje su priredili i objavili na njemačkom, austrijski književnici Georg Bydlinski i Kathe Rachel, izabrao je i preveo Stanko Nešković.

Ako ne dozvoliš da ti srce otvrdne, ako ljudima oko sebe ukazuješ sitne ljubaznosti, oni će ti uzvratiti naklonošću. Pokloniće ti prijateljske misli. Što više pomažeš ljudima, utoliko više ovih dobrih misli će biti tebi upućeno. Kad su ljudi prema tebi dobronamerni, to vredi više od bogatstva.
Henri Old kojot

Brežuljci su uvek lepši od kuća napravljenih od kamena. U velikom gradu život postaje tek veštačko bitisanje. Mnogi ljudi skoro i da ne osećaju više zemlju pod nogama, skoro i ne vide biljke kako rastu, sem u saksijama, i retko kad iza sebe ostavljaju svetla ulica da bi se predali čaroliji noćnog neba posutog zvezdama. Ako ljudi žive tako daleko od svega onoga što je stvorio veliki Duh, onda lako zaboravljaju njegove zakone.
Tatang Mani

Mi zahvaljujemo Zemlji, našoj majci koja nas hrani. Zahvaljujemo rekama i potocima koji nam daju vodu. Zahvaljujemo travama koje nam poklanjaju lekovitu snagu. Zahvaljujemo kukuruzu i njegovom bratu pasulju i sestri bundevi koji nas hrane. Zahvaljujemo žbunju i drveću što nam poklanjaju svoje plodove. Zahvaljujemo vetru koji talasa vazduh da rastera bolesti. Zahvaljujemo Suncu što s toplom ljubavlju gleda na Zemlju. Zahvaljujemo Mesecu i zvezdama koji nam poklanjaju svetlost kad zađe Sunce. Ali više od svega zahvaljujemo Velikom duhu koji u sebi objedinjuje svu dobrotu i upravlja svime na dobrobit nas, njegove dece.
Molitva Irokeza

Izgubili smo svoju zemlju i svoju slobodu, ali još čuvamo naš način života i razmišljanja. Kao Indijanci mogli bismo dati značajan doprinos vašoj kulturi. Samo malobrojnim belcima dopire do svesti da i ljudi drugačije boje kože , bila ona crvena, žuta ili crna, mogu takođe da se pozabave mišlju kako da ovaj svet postane bolji.
Mnogo toga je ludo u svetu belog čoveka. Mi mislimo da belci treba da više vremena provode kako bi se zbližili sa Zemljom i šumama, sa svim što raste, umesto što jure naokolo kao uspaničeno krdo bizona. Kad bi beli ljudi poslušali samo neke od naših saveta, otkrili bi zadovoljstvo koje nisu spoznali, a traže ga u svom sumanutom lovu na novac i zadovoljstva. Mi Indijanci još uvek možemo da naučimo ljude kako da žive u harmoniji sa prirodom.
Tatanga Mani

Sva bića teže ka nekom cilju, čak i mali mrav poznaje ovaj cilj, ne razumom, ali na neki način ga spoznaje. Samo ljudi su tako daleko otišli da više ne znaju zašto žive. Ne koriste znanje koje je Veliki duh poklonio svakom od nas, oni ga čak nisu ni svesni i zato posrću kao slepci na putu koji vodi u nigde – idu dobro asfaltiranim putem koji su sami sagradili, savršeno pravim i ravnim, kako bi što pre stigli do velike prazne jame koja ih na kraju puta čeka, da bi ih i i progutala.
Hromi Jelen

Kada je Zemlja stvorena sa svim živim bićima, Tvorčeva namera nije bila da samo ljudi žive na njoj. Mi smo doneti na ovaj svet zajedno sa našom braćom i sestrama, sa bićima koja imaju četiri noge, koji lete i plivaju.
Sva ova živa bića , čak i najsitnije travčice i najveće drveće, čine sa nama jednu veliku porodicu. Svi smo mi braća i sestre i isti po vrednosti na ovoj Zemlji.
Iz govora o zahvalnosti Irokeza

Imate li komentar?